Doline moje,
Puna su
Usta,
U kojoj mi osta’,
Kuća stara
Pusta,
Ponekad čeznem,
Kad ne dođem
Često,
U mislima uvijek,
Ima stalno
Mjesto,
Kad joj dođem,
Bože, silne li
Miline,
Toplina me njena,
Vuče u
Visine,
Zaspati poželim,
U naručju
Njenu,
Gacka, baš k’o majka,
Nema svoju
Cijenu…
Goran Jurković
23. prosinca 2022. godine.-
Volim te,
Začujem
Tiho,
Zar šapću zvijezde,
A potom
Šute,
Mislim samo, da sjetit me žele,
Na naše
Minute,
Svaka je vrijedna,
Topla i
Mila,
Jer ljubav to je,
Nebeska
Sila,
Koju mi daješ, svim svojim bićem,
Zvijezdo
Mila,
Volim te, prošapćem tiho,
A riječi
Moje,
Poteku tako, na krilima vjetra,
Kroz vječnost, u srce
Tvoje…
Goran Jurković
24. studenoga 2020. godine.-
Kome je
Danas do
Šale,
Kome je
Danas do
Smijeha,
Kad dom
Pritiska
Prošlost,
Poput
Prepuna
Mijeha,
Skupilo
Tu se
Svega,
Gorčine,
Suza i
Tuge,
Dana
Prepunih
Bola,
U kojima
Noći su
Duge,
Naznaka
Nikakvih
Nema,
Do kad će
Tako
Biti,
Kad ćemo
Imati
Spokoj,
I mirne
Snove
Sniti,
Hoće li
Ljubav
Ikad,
Od mržnje
Biti
Jača,
Hoće li
Smijeh i
Sreća,
Biti
Jače od
Plača…
Goran Jurković
19. studenog 2022. godine.-
Pored brojnih aktivnosti u Gackom pučkom otvorenom učilištu u Otočcu, Noć muzeja je na jedinstven način upotpunilo predstavljanje nove knjige Milana Kranjčevića, „KOMPOLJSKI GOVOR XX. STOLJEĆA“ u nakladi Katedre čakavskog sabora pokrajine Gacke.
Ovu književnu večer moderirala je Nada Avsec, ravnateljica Gackog pučkog otvorenog učilišta, a brojnim okupljenima ljubiteljima pisane riječi knjigu su predstavili recenzentica dr. sc. Ivana Kurtović Budja, voditeljica Odsjeka za dijalektologiju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu, doc. dr. sc. Jasminka Brala Mudrovčić s Odsjeka za učiteljske studije u Gospiću Sveučilišta u Zadru, prof. Snježana Orešković, profesorica hrvatskoga jezika i književnosti Srednje škole Otočac i sam autor Milan Kranjčević.
Prema stručnim i vrlo zanimljivo opisanim primjerima predstavljača ovo pisano djelo predstavlja jedinstveni iskorak i trajnu vrijednost, kao svojevrsni priručnik pedantno i točno akcentuirane građe, budući je autor uporno i dosljedno u utrci s neminovnim zaboravom i vremenom pomno bilježio izričaj kompoljskog govora (divana) u najrazličitijim formama, medijima i strukturama.
Sam autor kao vrijedni književnik, istraživač čakavštine, nadasve ljubitelj pisane riječi, “konpoljski divan” je već prije opisao kroz Ričnik gacke čakavšćine – konpoljski divan koji je nezaobilazan u svakom proučavanju čakavštine, a knjiga „KOMPOLJSKI GOVOR XX. STOLJEĆA“ predstavlja sintezu njegova bavljenja kompoljskim govorom.
Autor je ovu knjigu posvetio svim onim generacijama Kompoljčana koje su se služile svojim gackim čakavskim govorom i prenosile svoj idiom sve do današnjih dana. Velika je to tradicija i vrijednost u očuvanju jedne od sastavnica hrvatskoga jezika da bi tako olako bila prepuštena zaboravu, a čemu je on osobno ovim djelom želio pridonijeti.
Milan Kranjčević je svojim dosadašnjim radom itekako pridonio svojoj životnoj i radnoj sredini, pišući kroz svoja brojna književna djela, kako o širem području Gacke, tako i o svom rodnom Kompolju, kojemu je podario više svojih autorskih radova, a čime se opet malo koje mjesto u Gackoj dolini može podičiti.
Hvala autoru i predstavljačima, a posebno organizatorima, Katedri čakavskog sabora pokrajine Gacke i Gackom pučkom otvorenom učilištu u Otočcu, što su ovu kulturnu večer učinili nadasve zanimljivom.
Goran Jurković
Kad osjetiš jutrom,
Prazninu u
Duši,
Pogledaj kroz prozor,
I raduj se
Danu,
Ne gledaš u prizor,
Gdje nešto se
Ruši,
Jer postojiš vjeruj,
Po zadanom
Planu,
Baš sve ima svrhu,
Na ovome
Svijetu,
Pa i ti što misliš,
Da kraj ti je
Blizu,
Trgni se i radi,
K’o pčela na
Cvijetu,
Ima puno goreg,
U životnom
Nizu,
Na svojemu licu,
Kad osjetiš
Kišu,
Kad te jutrom dirne,
Topla sunca
Zraka,
Udahni baš jako,
Neka pluća
Dišu,
Ispuni prazninu,
Izađi iz
Mraka…
Goran Jurković
11. siječnja 2023. godine.-
Koliko ponizan
Trebaš
Biti,
Da velike snove
Možeš
Sniti,
Koliko ljubiti
Roda
Svoga,
Da dobiješ zato
Dar od
Boga,
Koliko trebaš
Cijeniti sebe,
Jal je za druge,
Nije za
Tebe,
Ponizan budi,
Radi i
Moli,
Pokaži kako
Dom svoj se
Voli…
Goran Jurković
20. prosinca 2022. godine.-
Zimska noć je svima
Razgorjela
Peći,
Vijavica bijela
Siječanj
Uljepšala,
Zbog pahulja bijelih
Nema kraja
Sreći,
Južina je ružna
Nekud
Otperjala,
A prijatelj bijeli
Zameo je
Pute,
Koji dugo prazni
Već su bez njeg’
Bili,
Natjerao sve je
U zimske
Kapute,
Bez kojih smo bili
Skoro siječanj
Cijeli,
Srce je na mjestu
I puna je
Duša,
Jer je zima opet
Što je nekad
Bila,
Rado se u siječnju
Fijuk vjetra
Sluša,
A priroda bijela
Oku nam je
Mila…
Goran Jurković
21. siječnja 2023. godine.-
Ispunjena zemljom,
Mala kuća
Stoji,
Kao da se skrila,
Pa iz zemlje
Viri,
Samoće se valjda,
I praznine
Boji,
Napuštena, sama,
S tim se teško
Miri,
A sjeća se kuća,
Nekih dobrih
Dana,
Umivanja ranog,
U jutarnjoj
Rosi,
Veseloga društva,
I svoga
Stanara,
Puža koji sretan,
Baš nju uvijek
Nosi,
Ostala joj samo,
Sjećanja i
Tuga,
Na ta putovanja,
Koja život
Nosi,
Al’ ona i dalje,
Životu se
Ruga,
Dok iz zemlje viri,
Veseleć’ se
Rosi…
Goran Jurković
17. siječnja 2023. godine.-
Kad dobrota jednom,
Iza zla se
Stavi,
Ne znaš što je zbilja,
Nekome u
Glavi,
Boji li se Boga,
Čineć’ zlo i
Zlobu,
Hraneć’ u nutrini,
Tu mrtvu
Rugobu,
Što izjeda dušu,
A i samo
Tijelo,
Čineć’ drugom ono
Što se ne bi
Smjelo,
A valjda će jednom,
Laž i zloba
Proći,
A dobrota stvarna,
U nutrinu
Doći…
Goran Jurković
10. siječnja 2023. godine.-
Mislili su neki,
Da Te neće
Biti,
Tvoj barjak slobode,
Da se neće
Viti,
Rođena u vatri,
I pepelu
Doma,
Iznijela Te mladost,
Daleko od
Sloma,
Ugradivši sebe,
U temelje
Tvoje,
Na kojim svi kuti,
Našeg doma
Stoje,
Sjeti se, bez žrtve,
Ničeg ne bi
Bilo,
Ne srljaj u magli,
U svačije
Krilo,
Jer tek kad si Mila,
Obranjena
Bila,
Priznali su drugi,
Postala si
Sila,
Zaboravit’ nemoj,
Svu tu žrtvu,
Muku,
I budi na ponos,
Našem vjernom
Puku…
Goran Jurković
15. siječnja 2023. godine.-
ZAPISI IZ LIKE, GACKE I KRBAVE 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.