NARODNI DAR


© photo by Goran Jurković
© photo by Goran Jurković

U Gackoj dolini, rodnom kraju mome,
Uz obale Gacke, naše bistre rijeke,
Zasvirali momci dobrom puku svome,
Što njihove pjesme pjevat´ će u vijeke.

U Nidže i Tome prsti tipkom lete,
Harmonike vezu pjesme nama mile,
Žućo dok na bubnju pravi ritam plete,
Marjanu i Vjeki prste žice svile.

Pa kad pjesma krene Narodnoga dara,
U dolini Gacke, mome rodnom kraju,
Na cijelome svijetu njima nema para,
Dok ih slušam tako, k´o da sam u raju.

I puno su tako i dana i noći,
Zasvirali lijepo, pjesmu zapjevali,
Kad čuješ im pjesmu, ne znaš kući doći,
Često smo sa njima zore dočekali.

Na daleko nema bolje grupe naše,
Što pjevajući tako srcem šire žar,
Uvijek nešto nađu što baš svima paše,
I takve pjesme stvara naš Narodni dar.

Goran Jurković
21. listopada 2018. godine.-

© photo by Goran Jurković
© photo by Goran Jurković
Oglasi

MAKNI SE MAGLO


© photo by Goran Jurković
© photo by Goran Jurković

Jutros gusta kao tijesto,
Spustila se na ulice,
Magla došla je u mjesto,
Pokazala svoje lice.

Ne vidi se na ulicu,
Sakrila je i drveće,
Priječi pogled prema suncu,
Do podne se maknut´ neće.

Usporila dan je cijeli,
Polako se ljudi vuku,
Od pogleda sve nas dijeli,
Sunce treba našem puku.

Daj makni se maglo više,
I pogled mi oslobodi,
Ne nosi nam mokre kiše,
Sunce nek´ se opet rodi.

Goran Jurković
12. listopada 2018. godine.-

LISTOPAD


© photo by Goran Jurković
© photo by Goran Jurković

Na orošen prozor ja naslanjam obraz,
Od hladnoga vjetra topli dom on čuva,
Topline i ručka on je nijemi odraz,
Što u našem domu domaćica kuva.

Kroz prozor i danas kao prije virim,
On pogled mi nudi na ulice hladne,
Svakodnevno njime ja vidike širim,
I gledam u lišće dok pada sa grane.

Listopad je vele baš i stvoren zato,
Da otpusti lišće sa umornih grana,
Da ga vjetar nosi, njime radi salto,
I priguši graktaj već dosadnih vrana.

Pomalo se lišće u travi sad skuplja,
Sa bodljama svojim i poneki kesten,
Doći će nam skoro zima, bijela šuplja,
I sa plaštem svojim zamijeniti jesen.

Goran Jurković
02. listopada 2018. godine.-

JUTARNJI PLJUSAK


© photo by Goran Jurković
© photo by Goran Jurković

 

Na prozor i oblak i kiša su stigli,
Pa sa sobom nose svu svježinu jutra,
I do neba gustu maglu sad su digli,
Pitam se da l´ sunca biti će do sutra.

I baš u taj čas se gusta magla spusti,
Pljusak mi u trenu zali prozor cijeli,
Mračno k´o u rogu, oblaci su gusti,
A još puno sati do noći nas dijeli.

I tako će sada vrlo često biti,
U jeseni ranoj dok kiše nam stižu,
Iz oblaka tmurnih često će nam liti,
Priroda nas sjeća na zimu sve bližu.

Goran Jurković
02. rujna 2018. godine.-

SRCE U RAJU


© photo by Goran Jurković
© photo by Goran Jurković

U Gackoj dolini, o kojoj sam snio,
U njezinu srcu, na prelijepoj rijeci,
Smjestio se jedan mali gradić mio,
Otočac se zove, ostavlja bez riječi.

U Otočcu gradu, Gačani su mili,
Dobra srca, vrijedni i širokih grudi,
Kroz bogatu povijest, tu su gnijezdo svili,
Gacka im dolina osjećaje budi.

Kroz dolinu svoju sva sretna vijuga,
Gacka rijeka naša, što bistrinu nosi,
Često poslije kiše ukrasi je duga,
Nad poljima cvjetnim u jutarnjoj rosi.

U Gackoj dolini večeri su bajne,
Kad crveni oblak obzorom se vuče,
Velebit dok skriva zrake sunca sjajne,
Od prizora svima srce jače tuče.

Na Gacku dolinu ponosni smo zato,
Što nas stvori jake i sa dobrom dušom,
Naš Otočac u njoj kao suho zlato,
Srce bješe njeno, on u raju tom.

Goran Jurković
28. rujna 2018. godine.-

 

 

 

TO JE SAMO JESEN


© photo by Goran Jurković
© photo by Goran Jurković

Magla nam se spušta u velikom valu,
Umorno i tiho silazi s Mrsinja,
Dok vjetar sa kišom zbija malo šalu,
Odnosi nam ljeto, još malo do inja.

Naložene peći ugodu sad šire,
Ljeto nam je prošlo i nestalo brzo,
Kroz prozore tople nosevi nam vire,
Napolju je vjetar već ulice smrz´o.

Nikome se ne da iz topline doma,
Na kišu i vjetar što danas baš huči,
I svojom silinom radi čak i loma,
Sva´k u toplom domu danas rado čuči.

Ali to je samo zahladilo malo,
Jesen zube pruža, najavljuje zimu,
Na trenutak hladno vrijeme tu je stalo,
I drhtavi prsti jedva nađu rimu.

I riječi su hladne u jeseni ove,
Poneka mi samo malo dušu zgrije,
Valjda noćas neću sniti hladne snove,
To je samo jesen, neće zima prije.

Goran Jurković
24. rujna 2018. godine.-

LJEPOTA PLJEŠEVICE


© photo by Goran Jurković
© photo by Goran Jurković

 

Gledam kroz prozor u obronke tvoje,
K´o kameni bedem gordo stojiš,
K´o prirodni znamen domovine moje,
Za koju se dugo s vjetrovima boriš.

Na vrhu ti kruna od kamena bijela,
Vjekovne šume ti obronke krase,
Ponosna je na te´ domovina cijela,
Čim otvorim oči, ja gledam te za se´.

Obronci tvoji uzdahe mame,
Izazov uvijek za šetnju pružiš,
Uvijek si bila posebna za me´,
I svakom drugom uvijek se nudiš.

Ljepota tvoja duh svoj ima,
U proljeće rano, ljeto il´ jesen,
Kad obronke tvoje okuje zima,
Uvijek sam jednako tobom zanesen.

Plješevice mila čuvaj nam dolinu,
Sačuvaj zauvijek jelenju riku,
Zadrži vječno svoju silinu,
U krilu svojem čuvaj nam Liku.

Goran Jurković
27. rujna 2018. godine.-